Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, NN 46/2022
Hrvatska štiti prijavitelje nepravilnosti zakonom jednostavnog naziva. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 46/2022) vanjske prijave upućuje pučkom pravobranitelju. Radnicima omogućuje da sami izaberu osobu koja unutar tvrtke zaprima prijave. A od reforme iz 2025. tvrtku može kazniti s do 100.000 eura. Evo kako pravila funkcioniraju.
Ključne točke
- Tvrtke s 50 ili više zaposlenih moraju uspostaviti unutarnji kanal za prijavu nepravilnosti.
- Pučki pravobranitelj jedino je državno tijelo za vanjske prijave.
- Radnici predlažu povjerljivu osobu koja unutar tvrtke rješava prijave.
- Reforma iz 2025. podigla je najvišu kaznu s otprilike 6.600 eura na 100.000 eura.
- Ako je prijavitelj kažnjen, poslodavac mora dokazati da nije riječ o osveti.
Koga zakon štiti i što se smatra nepravilnošću?
Zakon štiti svakoga tko prijavi nepravilnost za koju sazna na radnom mjestu. Nepravilnost je nezakonita radnja ili propust vezan uz područja koja zakon nabraja. To počinje kršenjima prava EU-a, od javne nabave i financijskih usluga do sigurnosti proizvoda, okoliša i zaštite podataka. No Hrvatska je otišla šire od onoga što Direktiva traži. Obuhvaća i kršenja nacionalnih propisa koja ugrožavaju javni interes.
"Ovim se Zakonom uređuje zaštita osoba koje prijavljuju nepravilnosti ... u vezi s drugim odredbama nacionalnog prava kada takvo kršenje ujedno ugrožava javni interes."
Članak 4. stavak 1. točka d) Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
Zaštita doseže dug popis osoba. Obuhvaća zaposlenike i samozaposlene. Obuhvaća dioničare, članove uprave, volontere i vježbenike, plaćene ili ne. Doseže izvođače, podizvođače i dobavljače. Obuhvaća čak i kandidata za posao koji je za kršenje saznao tijekom postupka zapošljavanja te radnika kojemu je ugovor već prestao. Zaštićeni su i pomagači i srodnici, jer se i oni mogu suočiti s osvetom zbog tuđe prijave.
Zakon za prijavitelja rabi vlastiti pojam. Na hrvatskom je to prijavitelj nepravilnosti, a ne žargonski "zviždač". Prijava mora proizlaziti iz radnog okruženja, mjesta na kojem se osoba može suočiti s osvetom zbog govorenja. Nekoliko pitanja ostaje izvan zakona, poput klasificiranih podataka, odvjetničke tajne, liječničke tajne i pravila kaznenog postupka.
Tko mora uspostaviti unutarnji sustav za prijavu?
Obveza pada na svako javno tijelo. Pada i na privatne tvrtke s 50 ili više radnika. U nekim područjima veličina nije bitna. Tvrtka u financijama, sprječavanju pranja novca, sigurnosti prometa ili nekom drugom navedenom području EU-a mora uspostaviti kanal bez obzira na broj zaposlenih. Manje tvrtke mogu ga voditi po vlastitom izboru. Granica od 50 radnika glavni je okidač, ali navedeni sektori nadjačavaju je.
Zakon dijeli teret gdje god može. Privatne tvrtke s 50 do 249 zaposlenih mogu udružiti resurse. Mogu imenovati jednu povjerljivu osobu koja zaprima prijave za cijelu skupinu. Jedinice lokalne samouprave mogu se udružiti na isti način. Prvi su poslodavci morali djelovati brzo. Zakon je stupio na snagu 23. travnja 2022. Tvrtka je imala dva mjeseca da donese pravila o prijavama i tri mjeseca da imenuje povjerljivu osobu.
Kako uspostaviti unutarnji kanal i imenovati povjerljivu osobu?
Srce unutarnjeg sustava jest povjerljiva osoba. Ona zaprima svaku prijavu, razgovara s prijaviteljem i provodi korake kojima štiti prijavitelja. Preokret je u tome tko je bira. Radnici. Poslodavac imenuje povjerljivu osobu na prijedlog radničkog vijeća, sindikata ili najmanje 20% zaposlenih.
"Poslodavac imenuje povjerljivu osobu i njezinog zamjenika ... na prijedlog radničkog vijeća ... ili najmanje 20% radnika zaposlenih kod poslodavca."
Članak 20. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
Izbor nije samo na poslodavcu. Povjerljiva osoba i zamjenik moraju dati pisani pristanak. Poslodavac ne smije vršiti pritisak na njih niti usmjeravati kako rješavaju prijavu. Poslodavac bira sam samo ako radnici ne predlože nijedno ime. Kad prijava stigne, počinje odbrojavanje. Povjerljiva osoba mora potvrditi primitak u roku od 7 dana. Prijavitelju mora dati povratnu informaciju u pravilu u roku od 30 dana, a nikad kasnije od 90.
WeMoral povjerljivu osobu koju vaši radnici predlože smješta iza jedinstvenog šifriranog pretinca, a samo ta osoba može otvoriti prijavu. Vodi evidenciju koju zahtijeva članak 18., pri čemu svaki unos nosi vremensku oznaku. Alat je usklađen s hrvatskim zakonom o zaštiti prijavitelja i isporučuje se kao softver za prijavu nepravilnosti spreman za rad, pa nema ničega za graditi. Zakon dopušta i da tvrtka za povjerljivu osobu imenuje vanjsku osobu, a WeMoral može popuniti to mjesto. Kad pravobranitelj razmatra slučaj, upravo je ta vremenski označena evidencija spis za koji posežete. Unutarnji kanal možete uspostaviti u jednom danu.
Što se događa kad prijavite pravobranitelju?
Vanjski put vodi kroz jedan ured. Hrvatska je pučkog pravobranitelja imenovala tijelom za vanjske prijave. Prijavitelj mu se može obratiti nakon unutarnjeg kanala ili otići izravno k njemu. Pravobranitelj potvrđuje primitak u roku od 7 dana. Ispituje navode o osveti, prosljeđuje predmet tijelu koje može postupati po njemu i pritom čuva ime prijavitelja izvan te predaje. Pravila kanala možete pročitati na stranici pravobranitelja.
Reforma iz 2025. proširila je ulazna vrata. Prije nje, prijava podnesena izravno policiji ili Državnom odvjetništvu (DORH) nalazila se u sivoj zoni. Izmijenjeni je zakon jasan. Osoba koja nepravilnost prijavi izravno tim tijelima sada dobiva istu zaštitu kao i ona koja se obrati pravobranitelju. Reforma je proširila i doseg zakona na gospodarski kriminal, podmićivanje i pronevjeru te ga uskladila s novijim aktima EU-a.
Javno objavljivanje krajnja je mjera, a zakon ga ograđuje. Prijavitelj zadržava zaštitu za javno razotkrivanje samo u nekoliko slučajeva. Prvi je kad unutarnji ili vanjski put nije pravodobno postupio. Može postojati i neposredna opasnost za javni interes. Ili prijavitelj ima opravdan razlog za strah od osvete ili za sumnju da vanjska prijava ne bi pomogla.
Kakvu zaštitu prijavitelji dobivaju?
Zakon izravno zabranjuje osvetu. Poslodavac se ne smije osvećivati, pokušavati osvetiti niti prijetiti osvetom prijavitelju, njegovim pomagačima ili povjerljivoj osobi. Zakon navodi petnaest oblika osvete. Sežu od otkaza i degradiranja do smanjenja plaće, prisilnog premještaja, loše preporuke, oduzimanja dozvole, pa čak i naloga za psihijatrijski pregled.
"Poslodavac se ne smije osvećivati, pokušati osvetiti niti prijetiti osvetom prijavitelju nepravilnosti, povezanim osobama ili povjerljivoj osobi i njezinom zamjeniku."
Članak 9. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
Zaštita dolazi uz stvarnu potporu. Prijavitelj ima pravo zadržati tajnost svog identiteta. Samo ga osoba koja rješava prijavu smije vidjeti, a zakon otkrivanje dopušta samo kad to zahtijeva sud ili istraga, uz prethodnu obavijest. Prijavitelj ima i pravo na besplatnu primarnu pravnu pomoć i na emocionalnu potporu, pomoć koju zakon posebno imenuje. Popis zaokružuje naknada štete.
Odlazak na sud i pravni lijekovi
Prijavitelj koji je kažnjen može tužiti u ubrzanom postupku, i pritom ne plaća sudske pristojbe. Može zatražiti od suda da zaustavi osvetu, ukloni njezine posljedice i dosudi naknadu štete. Sud može čak naložiti da se njegova presuda objavi u medijima na trošak poslodavca. Zakon slučaj naginje i u korist prijavitelja, jer pretpostavlja da je šteta nastala zbog prijave.
"Pretpostavlja se da je šteta nastala kao posljedica osvete ... osoba koja je poduzela radnju ili propust mora dokazati da se temeljila na opravdanim razlozima."
Članak 31. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
Sud može brzo postupiti po privremenoj mjeri, u roku od osam dana od zahtjeva. Reforma iz 2025. stegnula je i širi rokovnik. Odredila je rok od 15 dana za odgovor na tužbu i cilj od šest mjeseci za dovršetak prvostupanjskog postupka. Pravobranitelj ili udruga koja se bori protiv korupcije može se pridružiti postupku na strani radnika, ali samo uz pristanak prijavitelja.
Koliko stoji kršenje zakona?
Cijena kršenja zakona naglo je porasla 2025. Izvorni tekst iz 2022. ograničavao je kazne u kunama na otprilike 6.600 eura. Reforma je kazne preračunala u euro i podigla gornju granicu na 100.000 eura za tvrtku. Pravobranitelj može podnijeti prekršajnu prijavu. Iznosi u nastavku proizlaze iz važećeg teksta zakona.
| Kršenje (članak) | Kazna |
|---|---|
| Nema kanala, povjerljive osobe ili akta (čl. 35.) | 2.000-8.000 eura za tvrtku; 1.000-3.000 eura za odgovornu osobu |
| Onemogućavanje prijave, otkrivanje prijavitelja ili osveta (čl. 36.) | 5.000-100.000 eura za tvrtku; 600-6.000 eura za odgovornu osobu |
| Podnošenje svjesno lažne prijave (čl. 37.) | 600-4.000 eura za pojedinca |
| Povreda povjerljivosti kao osoba koja rješava prijavu (čl. 38.) | 600-4.000 eura |
Tri je godine hrvatski zakon nosio kaznu koju je velika tvrtka mogla tretirati kao zaokruživanje. Reforma iz 2025. promijenila je računicu. Tvrtka koja otkrije prijavitelja ili ga istisne sada riskira 100.000 eura. Druga polovica konstrukcije privlači manje pozornosti, no možda govori više. Osoba koja unutar hrvatske tvrtke zaprima prijave nije poslodavčev izbor. Ime predlažu radnici. Zakon koji taj izbor predaje zaposlenima kladi se na to da povjerenje u kanal počinje s time tko sjedi na drugom kraju. Da biste vidjeli kako Hrvatska stoji u odnosu na ostatak bloka, naš popis zakona o zaštiti prijavitelja po državama postavlja ih jedan uz drugi.
Pravni savjetnik, specijaliziran za poslovno, trgovačko i pravo intelektualnog vlasništva. Pravni je i poslovni savjetnik za tvrtke iz industrije e-trgovine, IT i digitalnog marketinga.